17/03/2026
Moj prvi „veliki“ prijevod koštao me kao mali polovni auto. 💰🚗
Da, dobro si pročitao.
Za tih 10 kartica potrošila sam malo bogatstvo i radila cijelu noć.
S kompjutorom sam se u to vrijeme tek upoznavala. Radilo se o pravnom, stručnom tekstu, punom izraza koje sam razumjela – jer moj mozak funkcionira i na hrvatskom i na njemačkom – ali funkcija „automatskog prevođenja“ tada (prije 23 godine) još nije bila uključena. 🧠
Rječnici su bili ograničeni.
A od mogućih umjetnih inteligencija imala sam samo portafon... 🤣
Kad bih zapela, uzimala sam telefon i zvala Dojčland.
Najčešće svoju sestru – za sve oko računala.
Za traženje savršene prevedene riječi zvala sam kolege prevoditelje.
Drugim riječima: tražila sam pomoć gdje god sam mogla.
Rezultat? Telefonski račun bio je toliko visok da sam na tom prvom prijevodu više potrošila nego zaradila. Danas bih za taj novac kupila mali polovan auto 🚗 (svi koji poznaju mene i moje aute znaju da ovo nije pretjerivanje 😂).
Cilj je bio da prijevod bude gotov na vrijeme i kvalitetan bez obzira na trošak i muke.
I za to sam „rigala vatru“. Kao zmaj. 🔥🐉
Uložila sam sve što je bilo potrebno: novac, vrijeme i san… Uz jednogodišnju bebu koja se taman budila kad sam ja završavala prijevod...
Danas mi za istih 10 kartica treba maksimalno 2 sata. Norma je 2 kartice po satu.
A ona sitnica koja mi je u svemu tome dala "nitro"?
Jedan običan tečaj iz srednjoškolskih dana – tipkanje s 10 prstiju.
Zašto sam ga upisala? Zato što ga je upisala moja starija sestra.
Sve što je ona radila, radila sam i ja. Do mature.
Nakon toga sam ipak počela birati svoje „tečajeve“.
Možda je to i poruka ove priče: što god radiš – radi kao zmaj.
Kad ne znaš dalje - pitaj svoju stariju sestru.
I kad dostigneš zmajsku brzinu, znanje i vještinu - piši objave na Facebook-u koje završavaju s pozdravom:
Živjeli 💋