05/05/2024
Stigao sam pred veče, ostavio stvari u hodniku i požurio u dvorište.
Zavaljen u ljuljašku, gledajući krošnje hrastova, pustio sam dušu da se opusti. Sparinu dana, kao majčinom rukom odnosio je hitri potočić, čija je pjesma lakša od svake uspavanke..
"Ovdje je moje mjesto", s ushićenjem naglas rekoh.
Na plodnoj zemlji podvučen u sjen šume, je moj oganj. Blizu je čaršije, ali daleko od mahalske vreve. Na blago zasjenjenom dijelu zemljišta je prolaz u nepoznati, ali miran svijet. Iza kuće je dvorište a ispred kuće avlija. Mnogima je to isto ali meni nije. Kroz avliju prolazi uska ali utabana staza sa nekoliko bijelih, trnatih ruža na ulazu. Dobro ukopanu drvenu ogradu nebi mogla pomjeriti ni snažna, muška pesnica. Ljudska noga u avliju smije kročiti, može i ružu bijelu ubrati, ali ne može dugo tu boraviti. Jednostavnost na tom mjestu čovjeka nakratko umiri i on odlazi u potrazi za šarenilom.
Četrdeset i dvije godine me opčinjava idila mog dvorišta.
Potočić, čija voda opere svaki završen dan, ne prolazi slučajno pored mene. Lako je bilo prokopati zemlju, ali teže sam vodu natjerao u prokopano korito. Visokim hrastovima i zelenim jelama je trebalo godina da sakriju dvorište od pogleda ljudi. Ulaz u šumu sam upotpunio biljem, opet namjerno zasađenim. Pored bilja je stara očeva stolica. Ljuljaška je nešto niže, jer nije pametno da čovjek leži pored divljine. Smjestio sam je pod najjaču svjetlost mjesečine, radi sna koji čovjeka može savladati, pa kad se probudi lijepo je da vidi gdje je zaspao. Pored ljuljaške je drveno bure, premazano skupim lakovima i zategnuto željeznim obručem. Jedina stvar koja me u dvorištu podsjeća na ljude. Na buretu uvijek stoji nekoliko svijeća, da se nađu pri ruci, u slučaju da mjesečine ne bude.
Kroz dvorište nema stazica, ni utabanih, ni popločanih. Sve je prekriveno travom. Koračam bos. Na svome sam i smijem..
Za svijet izvan moje avlije, ja sam Emin Jezid.
Niko me ne zove imenom. Svi me zovu Jezid. Običan čovjek, neprimjetan, koji voli ležati pod vedrim nebom puštajući da ga uspava pjesma potoka...
-Odlomak iz knjige "Muk i Zov".
