10/07/2024
Neko ko je bitno uticao na moje zanatsko a i gradjansko vaspitanje,napustio je ovu planetu.Tiho i dostojanstveno,u krugu porodice,onako kako je zivio.Doselio se iz Obrenovca,tacnije iz sela Mislodjin,da u poratnoj Jugoslaviji pomogne znanjem u bravarskom zanatu.Zavolio je Titograd,a u njemu i svoju Savu,sa kojom se vjencao i izrodili su veliku familiju.Imao sam privilegiju da od njega naucim tajne zanata,odnos prema alatu,materijalu,prirodi i drustvu.Ono sto nisam smio pitati oca,pitao bih njega.Bio mi je drugi otac,prijatelj i uzor.Toliko je toga svojom rukom napravio,a da se to i ne zna.Dalekovoda,konstrukcija,enterijera,vrata i kapija….kroz koja ce prolaziti generacije.Eto,na primjer ona na kamenim zgradama uz bulevar,koja se vide na postavljenoj fotografiji,besprekorno funkcionisu,a kada ih je 1954 napravio,rekao je odgovornima da na svakih 10 godina malo podmažu sarke.Dolazio bi svako jutro opeglan,sa cistom maramicom u dzepu,radio naporno,i vracao se kuci ponovo sredjen kao maneken.Gospodstvo ogledano u radnickoj klasi krasilo ga je.Radio je do svoje 88 godine aktivno,bio je vitalan i predan radu i svojoj radionici.Ponosan sam sto smo saradjivali skoro 30 godina i sto mi je prenio sve ono sto mi je bilo potrebno,kao nekome koga primijenjena umjetnost jako interesuje.Zahvalan na svemu,zelim ti da se smjestis na tebi vec odabranom mjestu i neka ti je vjecna slava.Od mene i od moje porodice.Milorad Paunović-deda Mile.1931-2024
